Devedeset prva,druga i treća godina sigurno je Bosnu,a i svijet obilježila na dva načina. Prvi je rat,a drugi...eh tad smo na svijet došli mi...Te tri godine,stvorile su jednu nadasve posebnu generaciju. Najranije djetinjstvo nam je porušeno u ratu,ali mi ne mislimo na to,radujemo se novom danu,a trudimo se ne zaboraviti. Kasnije smo krenuli u obdanište,a poslije toga i u - školu..Bilo je onih kojima se svidjala više,i onih koji su vječito drijemali na časovima. U toj jednoj generaciji,rodjeno je i neponovljivo odjeljenje JEDAN! Na pravi put pored ostalih nastavnika izvela nas je prvenstveno naša učiteljica Toplak Hamida,jedno veliko hvala njoj...naš je razred činilo prvo nekih trideset pet učenika,a kasnije,32.malo razdvajanja,i na kraju je ostalo nas 31...Trideset jedan ludjak,kako su nas često nazivali...Mi smo nadasve obilježili našu školu...Proglašeni smo najgorim razredom u povijesti škole,a mi smo se time dičil, i ponosili...Broj jedan..Sabri,djevojčica smedjo-plave kose,teniserka,visoka,i uvijek nasmijana. U našem je razredu uvijek mamila osmijeh kad je odgovarala..Odličan učenik,zna se.....Čena..on i još jedan plavušan..ne razdvojiv par...Matematičari,fizičari,informatičari,biolozi..ma tim je išlo sve...Čena je više bio povučen,ali kada bi mu došla žuta minuta,izludirao bi se za cijelu godinu....Veca..fizičarka,matematičarka,pjevačica,majstor za jezike...super odlikaš...Bila je prava drugarica..mada smo se znali ljutiti kad mi nebi dala zadaću iz matke.......Bega..čudan tip...na svakom času imao je dobaciti nešto..zbog njegovih provala smijali smo se kao ludi....mada mu je više išlo zezanje od škole...ali kako god.....Lexy...ona i jedna buca..sijamski blizanci..od prvog razreda zajedno u klupi...Glumica,prava pravcata..zaplakat joj je bilo kao reći dobar dan,a znala je šta kod kojeg nastavnika pali...majstor u prepisivanju..vječito mrzovoljna na muzičkom i na matematici..svadjalica..a ipak super drugarica....Litlle Čosa...malehni tip,čudnog glasa....Svi su ga gotivili...škola mu baš i nije išla.....Indira..nisam naučila..glavna je rečenica u njenom riječniku bila...povučena cura..slabog glasića...super drugarica.......Žunji...on je zajedno sa malim Ćosom išao na dženazu,kad je umrla mama naše učiteljice..iako nije bio njen učenik....heh...Super drug...vječito zaljubljen u pogrešnu...Ćosa middle...muzičar,hemičar,karatista,rocker...vječito je čekao da udje u pubertet da naraste...Naty...jedna emotivna luda..često je bez razloga plakala...pjevačica,majstor za jezike...Ona i Lexy kao šipka i bubanj..čitavih osam godina....vječito čekala da izadje iz puberteta i da smrša...Svitac...svirač,matematičar...dečko plave kose,i plavih očiju,karatista....naša sijalica..kako smo ga zvali...bez Coca-Cole u ruci nigdje ga niste mogli vidjeti...Guma...nesretno bio zaljubljen u jednu Maju,a ona zapalila za Ameriku...umjetnik,živio je za crtanje..grafita...čitav nam grad iscrtao...a kraju se direktor smilovao pa mu dao da šara po školi..omrzlo ljudima krečiti...Napušena...odbojkašica naša...ljepotica prava,visoka,lijepa...predsjednica,u vječitim problemima sa nama...često se znala napuhati kao balon...alergična jadna..na sve...Amer....vječiti BHF...vatreni navijač...za Bosnu bi život dao....Slims...eh on je posebna priča...kao Casper...malo ga ima,malo nema...Zavisi jel raspoložen,hoćel biti na času...legenda naša...za sve kriv...Maca...ljepotica naša,odlikaš....super drug....Pipa...ne znam što smo ga tako nazvali,ali mu je ostao taj nadimak kao glavni,iako su s vremenom došli novi...Razrednica,kao i ostali probleme su zvali "PIpa i ekipa"...crtač kao i Guma....Salama...pošalju ga pomoćniku..on ode prošeta se i vrati se...kasnije nadrpa...inače tih,ali ako mu se svadja,on će bez p'o muke naći da mu nešo ne štima taj dan...Ćuša..."Hajd' cikni" glavna mu je rečenica bila...najomiljeniji učenik nastavnice engleskog...vječito zabrinut oko prevelike ljubavi prema jednoj Irmi...super drug...Medena...ili se smije ili plače...raspoloženja izmedju - nema...ipak,više nasmijana...odlikaš...hemičarka....super drug...Isha...uvijek je furala svoj stil...bila joj škola u jednom periodu skroz dosadila..ali se vratila na staro...odlikaš..super odbojkašica i drug...umjetnica...plesačica....Melisa...ona je spavala sa ogledalom...stalno se brinula jel joj ima nešto na licu...inače super cura...povučena..pjevala non-stop na fizičkom u svlačionici....Tuljan...naš Tuljko...on,Pipa,Slims...kad god bi dobili ideju,zapalili bi sa časa i otišli...crtati....Mali problemčić..super drug...Mirza...odbojkaš,super drug...uvijek spomenut medju okrivljenim na bosanskom....Aldin...taj je tip kasnio i u drugu smjenu na čas...glavno opravdanje - prespavao...povučen tip...Zlaja...matematičar..jedan od onih koji samo čekaju zadatak za pet..sve je radio da bude savršeno,pa se puno nervirao...dijete u duši...živio za igrice na kompjuteru....Ame...spisateljica,član Civitasa,dodatne iz hemije,literarne,prve pomoći.....super drug....odlikaš naravno...Džadžada...matematičarka,umjetnica....super cura...drug super...borac za naša razredna prava...Huka...zapravo ovaj nadimak veze nema sa njegovim imenom ili prezimenom..naime dali smo mu ga jer je bio Jasmin ( i ostao :)) kao i košarkaš Jasmin Hukić...eto otud njemu nadimak Huka...a kasnije iako je izrastao nama svima preko glave (visinom podrazumjeva se :)) nije bio košarkaš..već - odbojkaš...ljevak...ali nas je ubijao sa svojim loptama....Nelly...umjetnica...cura je crtala predobro...a pošto je pravi drug..svima odreda crtala je za likovno...a pošto bi ostajala bez inspiracije,nastavnik bi provalio da nam je neko crtao,jer su slični..pa smo se uglavnom izvlačili na nekakvog Slimsovog rodjaka...i konačno Žbana...tom je liku dajdža bio glavni problem...stalno smo morali financirati dajdžu da ne govori Žbaninoj mami za kečeve...inače super drug...Pa eto..kad se pogleda svi smo mi tu imali svoje bubice...ljubav..roditelji...društvo...sve nas je to smetalo...te godine...heh...Naš razred je bio stvarno je čudan..sastavljen od svega pomalo...Onih koji su slušali narodnjake,rock,zabavnu,stranu,hip-hop....od onih koji su živjeli za fiziku i slično i onih koji su se od nje osipali...Iako su se na nas često i prečesto žalili naši nastavnici jako su nas voljeli...i oni su imali svojih bubica,a mi smo ih svi na svoj način voljeli...Naša najdraža nastavnica.. Nusreta Omerdić...bila nam je majka,i nastavnik,i pomagač oko prepisivanja...pomagala nam je toliko u životu...vjerovala u nas kao niko drugi..uvijek nas tješila,hrabrila..i naučila matematiku...Uvijek smo voljeli način na koji nam je predavala..i njenu rečenicu "...a matematika nebi bila matematika...." ili " ...a sad sam ja uvjerena da danas trebamo naučiti..."..zatim nastavnik Sidik Muminović...vječito se žalio što nemamo muzičku školu...grdio je našu kulturu,i obavezno nam puštao klasiku...smrt nam je bila njegova rečenica " a sad kad nećete da slušamo ovu ljepotu sad ću da vas pitam" ili "začepi dijete bolan,kako si tako nekulturan"....Zatim naša draga razrednica Hasiba Saračević...uvijek nas je nasmijavala...i kroz šalu pričala sa nama o životu...iako nam je razredna bila tek godinu dana,naučila nas je puno toga...uvijek nas je nasmijavala njena rečenica "Amare ti kao Casper,sad te ima,sad te nema"...ili "Ja se sakrivam od drugih nastavnika,odmah se žale na vas"...Nastavnica Meliha Džambić...ta nas baš i nije gotivila...voljela nas je na svoj način...ali ipak najdraže joj je bilo upisati nas u onu malu rubriku sa strane dnevnika...Smarala nas je svaki dan pitajući po dvoje...ali ipak naučili smo od nje nešto...naučili smo sve žive palatalizacije,jotovanje,padeže,i još svašta nešto...iako se nije često smijala,bilo nam je drago kad god bi joj izmamili osmijeh,naprimjer za 8. mart....njena omiljena rečenica „ ccc...drAga Jasenka,štaj' s tobom? Vidi onoga...Harise,Damire,ko je? Jesil ti Muamere..onda je Elvin...ili je Jasminko..dobro...samo vi tako,sad ću vas zapisat“...nastavnik Gutić Avdulj..legenda od nastavinika...više od svega smo voljeli njegov crnogorski naglasak...malo nas je ispočetka živciralo što nas je zvao „djubrad pokvarena,majmuni,seljaci..“ ali smo se kasnije navikli...njega su Pipa i ekipa redovno zezali,a najsretniji je bio kad ih nije bilo na času...od kako nam je počeo predavati prijetio nam je nekakvim papirom,izvještajem ili šta već..uglavnom nikad ga nije napisao...vrlo kratko nam je bio razredni,što ga je jako obradovalo...glavna i omiljena rečenica mu je bila „ja ne mogu od vas da radim,samo vi nastavite,ev ja samo napišem ovdje u ovi izvještaj,i predam kod direktora“ ili kratko i jasno „knjigaaa“....Nastavnica Melisa ona nam je tek u osmom počela predavati engleski...omiljeni učenici...Ćuša,Slims,Guma,Huka,Hadzija,Zlaja i Naty.. rijetko da je pitala druge...ali svi su tako bili zadovoljni...smarala nas sa zadaćama...ona mislila da ćemo tako šta naučit...a ionako svi su prepisivali od gore pomenutih....ipak bila nam je svima draga,uvijek nasmijana,sa simpatičnim komentarima...omiljena rečenica „Za zadaću prevesti tekst,uraditi prvi,drugi,treći...malo vam je? Nek bude i četvrti,peti šesti.. (te obavezan osmijeh)....Nastavnik Ibeljić Elvir...legenda od čovjeka...jednoj grupi je predavao informatiku i tehničko...uvijek je vodio crnu listu,ko šta radi,i ko ima svesku...naučio nas osnovnim stvarima na kompjuteru omiljena rečenica „Hadžija de šuti matere ti“....Nastavnik Salkić Zuhdija...jedan i jedini umjetnik u našoj školi...čovjek stvarno zna svoj posao...a najviše je imao problema sa Naty koja nije imala pojma o crtanju pa je vječito vodila raspravu da li je likovno samo za nadarenu djecu? Omiljena rečenica „koji si broj?“ Ak nemaš pribor ne gine ti minus....Nastavnica Sinanović Suada..uvijek nas hvalila,i tražila snahu za svog sina..brinula je da dobro prolazimo na takmičenjima iako je nije baš puno nas slušalo...zapravo....niko od nas nije slušao...ipak stalno nas je zezala na temu muško-ženskih odnosa...omiljena rečenica „Zatvori vrata od svlačionice,k'o da ja ne znam šta ti imaš tu“...Nastavnik Dževad...strog nastavnik po pričama drugih...zahtjevao disciplinu i rad predavao drugoj grupi informatiku i tehničko....Hasida ...nova nastavnica hemije i građanskog..ona je zahtjevala,rad,rad i rad...omiljena rečenica „Radimo 40 minuta,a ako završimo prije,možda pet minuta budemo imali za priču“..nastavnica Rabija Bektić..nastavnica koja nas je naučila puno toga što znamo o hemiji,a u osmom nam je predavala biologiju....Često nam je pričala o ekskurziji koju smo svi jedva čekali,pa smo stvarno uživali na njenim časovima....omiljena rečenica „baci žvaku“....Hamdija Muharemović...on nam je bio razredni od petog do sedmog,i predavao nam bilogiju ( i kulturu življenja)...otišao je u penziju prije nego smo maturirali...čitavo vrijeme je tražio dijete koje je pričalo sve te godine,ali ga nikad nije pronašao...baš šteta...mada smo svi mi pomalo činili to nemirno dijete...omiljena rečenica „dijete kad saznam ko si,a saznat ću,jadan ti!“....Sve te naše lude godine školovanja,proveli smo na poseban način.Uz puno smijeha,prijateljstva i ljubavi...nikad se nismo mjerili koliko ko ima,šta je ko po nacionalnosti,ko za užinu jede sendvič,a ko je i nema...uglavnom smo u svakom pogledu bili svi za jednog jedan za sve...Osmi razred,bio je najbolji. Naravno. Maturanti. Počeo je jednog lijepog jesenjeg dana u septembru kao i svake godine...Od prvog dana koliko smo se radovali što konačno privodimo i tu osnovnu školu kraju,također smo tugovali,jer smo znali da nas poslije osnovne škole,život vodi na različite strane...Smarali smo se sa učenjem,ali smo se na svakom času zabavljali do maksimuma,iskorištavali vrijeme koje nam je preostalo,kao da je svaki dan zadnji...Ljubili smo jedni druge kad bi dobili dvice iz fizike,tješili se kad bi loše uradili matku,smijali se nekoj provali na času,pljeskali novoj ljubavi u razredu,voljeli se beskrajno,čisto,pokrivali jedni druge dok smo šarali zidove škole,ili dok smo tamanili jednu lošu naviku – cigarete u školskom wc-u,pisali zadaće jedni od drugih,lijepili puškice iz fizike na svim mogućim mjestima...i odrastali smo zajedno,te divne,zadnje godine onog nevinog i čistog,neponovljivog djetinjstva u našim životima....Jednog nam je novembarskog dana stigao dopis da će nas testirati iz nekoliko predmeta,ali su nas nastavnici hrabrili,i pomagali da se što bolje pripremimo na testiranje koje nas je čekalo u aprilu,iduće godine...u decembru smo se radovali što nam je pismeni iz matematike odgodjen do iza Nove godine,i dogovarali se,kako ćemo je proslaviti,govorili želje za iduću godinu...raspremali se u ženskoj svlačionici uz puno smijeha i pjesme,tek uz neku psovku na račun nekoga ili nečega...pao je i prvi veći snijeg..prvog su nas dana bombardovali ispred zadnjeg izlaza na velikom odmoru,a drugog smo se već radovali – snijeg se bio otopio....Tog smo dana imali i predavanje o drogi...o onome zlu,koje je uništavalo toliko toga oko nas...svi smo se toga dana ježili...jedan nam je čovjek pričao svoju životnu priču,pričao nam o paklu koji je proživio,zbog te droge...tog smo dana svi drugačije gledali na stvari...neki su toga dana pomogli drugima,želeći reći šta osjećaju prema tom drugaru iz razreda,a otišli su grdno razočarani...drugi su se dogovarali oko sutrašnjeg dana...sljedecih dana neka su dugogodisnja prijateljstva bila rasklimana,ali ubrzo vracena na staro...neki su zalili sto ispracaju ljubav na dalek put,sa kojeg se dugo nece vratiti....tih smo dana bili razocarani...Pismeni iz matke nam je bio predvidjen za sedmicu prije Nove godine....puno nas je stvari mucilo....Grad je bio okicen i ljepsi no ikad..kroz zrak su promahivale pahulje snijega...katolici su slavili Bozic...muslimani iscekivali Bajram...a mi ? Djeca? Mi smo cekali raspust...bilo je do njega ostalo nekih petnaestak dana....svi smo bili na svoj nacin nestrpljivi...Tih su dana pocela i takmicenja...Odbojka i kosarka...nasa skola,ubjedljivi pobjednik...veselili smo se svi....skola je tekla svojim tokom...pred nama je bila sedmica sa kojom se ispracala stara i docekivala nova godina.....Novu godinu smo proslavili u skoli..nastavnica engleskog,tehnickog i razredna..te mi i osmi tri....zatim priredba,slavlje i veselje...dva dana kasnije ispratili smo staru i docekali novu godinu...neki sa osmijehom,a neki sa suzama....Poslije Nove godine stvari su koliko-toliko isle «glatko»...uradili smo sve testove,jos nam je bilo preostalo po koje odgovaranje,te zakljucne ocjene...vec smo uglavnom svi imali planove za raspust i svi smo jedva cekali da se malo odmorimo od skole....Vratili smo se sa raspusta 5.2.2007 godine...za Natyn rodjendan....Par dana poslije docekali smo valentinovo...prepricavali jedni drugima sta smo kupili simpatijama,i sta smo dobili za uzvrat,...Uskoro smo ispratili februar...i sa martom proljece je vec bilo na pomolu...Za 8. mart smo obradovali nastavnice sa ruzama,karanfilima,parfemima...i uciteljicu dakako...Zatim smo krajem maja vec poceli dogovarati stvari oko maturske ekskurzije...Odlučili smo da idemo u Neum na 4 dana...samo Sabrina nije isla,jer je u maju imala puno turnira,i morala se pripremati za njih .. Ćuša je bio upao u konflikt sa nastavnikom Gutom,pa mu je bilo zabranjeno da ide na maturalac,medjutim Naty se zauzela za njega i napisala molbu direktoru...nadali smo se da će sve dobro proći... Bio je već april...tih smo dana odbrojavali vrijeme do 2. maja...te smo večeri trebali krenuti za Neum...I vec u 23:00h bili smo na Trgu,iako je na tv-u Milan igrao protiv Manchestera,i pobijedio 3:0...I radovali smo se jer je i Sabrina isla....bas svi smo isli na matursku ekskurziju,citav nas razred...I sjeli smo u autobus,i roditelji,rodjaci,braca,sestre i prijatelji su nam jos dobacivali stosta,a mi smo bili vec u svom svijetu,kretali smo...I odmah smo zezali Ishu kad je usla...Manchester je izgubio,a ona je vatreni fan bila....I krenuli smo uz vrisak...Putovali smo citavu noc...Stigli smo na more u jutarnjim satima,smjestili se,i uputili se na bazen...Drugi dan su nas razocarali jer nas nisu vodili u Dubrovnik kao sto su obecali...I prvu i drugu noc smo plesali u discu...Rodile su se i neke nove ljubavi,a neke su se ugasili...Amer je bio sretan sa svojom Selmom...Kad smo dosli iz disca zadnju noc,vecina nas je sjedila u sobi broj 11 i pjevala dok je Emir svirao gitaru...A Naty je slucajno izbrisala snimak...I bila je tuzna....Sledece jutro smo krenuli kuci....Na Buni je Lexy ispustila digitalni aparat u Bunu,a bilo je 220 slika...i svi smo bili tuzni zbog toga,ali je Naty na telefonu imala oko 130,pa nas je to tjesilo....U subotu navece smo se vratili kuci...nedelju smo prespavali jer smo svi bili umorni....A u ponedeljak nova sedmica..Cekale su nas zadnje dvije sedmice osnovne skole....I tako je brzo prošlo...zadnjih smo se dana borili za uspjeh...I dogovarali se oko datuma za maturu...Par dana prije mature preminuo je naš prvi razrednik Hamdija Muharemović...Slijedila je Akademija i Matura...Na Akademiji nam je nestalo struje...lol...ali ubrzo je to rijeseno...dobili smo svjedocanstva i konacno krenuli na maturu....ludo i nezaboravno...slavili smo tek do 23h..ali se napolju ostalo do sitnih sati..sutradan nasi su kosarkasi za dlaku izgubili titulu Federalnih prvaka...ali su zato nase odbojkasice ponijele zlatne medalje...i to je bio kraj naseg djetinjstva...samo tako...nismo zapravo ni vjerovali u to....I neki mozda nikad nece...ipak...ne placemo sto je zavrsilo...SRETNI SMO STO SE DESILO!
.....Ostalo nam je još nekih 12 sedmica da idemo u školu....Uskoro ćemo ubaciti i nove provale kojih ima punooo...počeli smo sa pripremom Akademije na kojoj će nam podijeliti svjedočanstva...želimo puno sreće fizičarima na takmičenju u subotu,zatim košarkašima (subota isto tako) e odbojkašima (nedelja) ..eto to su sve novosti iz našeg ludog razreda...još nista nije odlučeno gdje se ide na exkurziju niti gdje cedmo slaviti maturu...uostalom javit cemo vam...puno vas voli VIII-1 !!!! 
hehe evo vam mog naj (mrzeg) nastavnika...ok necu o njemu sve najgore pisat...na ovoj slici vidite kako nam predaje lekciju...odnosno cita...et toliko o njemu...ak ko ima sta dodat nek pise u comm.....pozzzzz 
Napokon da se i mi javimo!!
